Priča:

Mislim da sam prilično tvrdoglavna osoba. Otkako sam saznao da sam queer, odlučila sam ne “izaći iz ormara”. Heteroseksualni ljudi nemaju dramatičnih otkrića svoje seksualnosti, i nisam vidio svrhu u tome. Plan je bio da kada budem u vezi, mogla bih obavijestiti svoje roditelje i kolege o svom partneru i pustiti ih da znaju o mom životu na način koji ne bi napravio spektakl od cijele situacije.

Ukratko, ispostavilo se da je teže ući u i održavati vezu nego što sam mislio, i postalo je očigledno da moja strategija neće uspjeti :/

U međuvremenu, sve više sam se upoznavala s dregom kao umjetničkim izrazom online i tijekom srednje škole, 2017. godine odlučio sam da je to nešto što želim isprobati. Počeo sam se igrati s kostimima, šminkom i plesom kod kuće i imala sam svoj prvi nastup na viewing party-ju u Pločnik baru u svibnju 2018. godine, gdje je moja karijera polako započela.

Moja mama primijetila je da počinjem skupljati kostime “upadljivu odjeću” – mrežasto, neon, lažno krzno itd. To je poslužilo kao dobar način da započnemo razgovore o izražavanju roda, rodnom identitetu i seksualnosti. Pomoglo mi je da zamolim mamu za psihijatrijski pregled za rodnu terapiju, budući da sam tada još uvijek bio maloljetnik. Moji roditelji nisu dobro upoznati s kvir terminologijom, ali dovoljno razumiju da mogu s njima razgovarati i podržati me koliko god mogu.

Sada živim prilično slobodno i otvoreno, ne brinem se o prilagodbi heteroseksualnom svijetu ili izlasku. Otvoreno govorim o sudjelovanju na Povorkama ponosa, spolu, kvir klubovima i svom životu općenito, dopuštajući ljudima da dođu do bilo kojih zaključaka koje žele. Svaka osoba je sama sebi definicija normale, i vjerujem da se ne bismo trebali prilagođavati dominantnoj kulturi stavljajući sebe u kutije. Živjeti slobodno je najradikalnija opcija u tom pogledu. Dreg mi je dao hrabrost da to učinim, i uvijek sam sretna podijeliti svoje znanje kada me netko pita :)