Priča:

Sve je počelo od malena, ali tada nisam znao da je promjena spola moguća. Bio sam četvrti razred osnovne škole, znači imao sam oko 9 ili 10 godina, ni sam se ne sjećam.

Bili smo na izletu sa razredom na Bjelolasici i jednu večer birali smo mistera i miss Bjelolasice. Sjećam se da je bilo puno škola, ne samo naša, nego su i iz drugih mjesta. Oduvijek sam se oblačio kao dječak i tako sam i izgledao, a zapravo sam bio cura. Tadašnja učiteljica mi je rekla – idi i prijavi se za mistera pa da vidimo hoće li netko primijetiti jesi li cura… Jer su svi iz moje škole znali da jesam, no druge škole nisu, i naravno da sam pristao biti dječak te se ići natjecati za najljepšeg dječaka na izletu.

Bilo nas je jako puno, ali sam ostao čvrst i svima se predstavljao kao muškarac, čak i moje učiteljice i prijatelji su mi se obraćali kao da i jesam muškarac, kako drugi učenici i učiteljice iz drugih škola ne bi posumnjali. Uslijedio je defile i osmjesi i poze… I ne znam više ni sam šta sve ne i dočekali smo ocjenjivanje. Nisam mogao vjerovati da sam baš ja od svih tih klinaca pobijedio i postao MISTER Bjelolasice! Kada sam došao po svoju krunu, sjećam se da su me pitali na mikrofon šta ću biti kad odrastem – a ja sam kao iz topa odgovorio: KAD ODRASTEM, BITI ĆU MUŠKARAC!

To je bio moj prvi izlazak iz ormara i od tada sam znao šta jesam i šta moram biti – a to sada i jesam.